Dok kalendar neumoljivo pokazuje da smo već zagazili duboko u mart, stanovnici zvorničkih sela poput Ulica i Snagova i dalje žive u zimskom spektaklu koji bi se, uz malo mašte, mogao prodavati kao turistička atrakcija – „Preživljavanje bez struje i vode, autentično iskustvo 19. vijeka“.
Naime, nekoliko centimetara snijega – ne mećava, ne snježna katastrofa, nego onaj isti snijeg koji djeca nekad gaze bez razmišljanja – uspio je da parališe osnovne funkcije života. Struja nestaje, voda presušuje, a putevi postaju više sugestija nego stvarna infrastruktura.
Naravno, sve to dolazi nakon višemjesečnih „intenzivnih priprema“ zimskih službi, koje su, sudeći po rezultatima, očigledno bile više teorijske nego praktične. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da nas svaka pahulja iznova iznenadi – kao da živimo na Mediteranu, a ne u kraju gdje zima dolazi svake godine, iz nekog neobjašnjivog razloga.
Elektrodistribucija, sa svoje strane, dosljedno održava tradiciju neizvjesnosti. Građani nikad ne znaju kada će imati struju, ali znaju jedno – neće je imati kad je najpotrebnije. Romantične večeri uz svijeće više nisu izbor, nego standard. A agregati su postali statusni simbol – nova verzija luksuza za selo.
Vodosnabdijevanje prati isti ritam. Kada nestane struje, nestane i vode, pa se život svodi na osnovno pitanje: da li prvo ugrijati prostor ili sačuvati vodu za najosnovnije potrebe? Multitasking u ruralnoj verziji.
U međuvremenu, izvještaji o ulaganjima i unapređenju sistema stižu redovno. Milioni se „ulažu“, projekti se „realizuju“, a građani – oni se snalaze. Jer praksa pokazuje da je jedina stabilna stvar u ovom sistemu – nestabilnost.
Zimske službe su, kako kažu, bile na terenu. Istina, vjerovatno negdje jesu, samo ne tamo gdje treba. Jer putevi prema selima i dalje izgledaju kao da čekaju proljeće da ih neko primijeti. A i zašto žuriti – snijeg će se ionako sam otopiti. Priroda, za razliku od sistema, ipak funkcioniše bez prekida.
Od decembra do danas, građani su dobili sve ono što su mogli očekivati – obećanja, saopštenja i povremene izlaske na teren. A zauzvrat su dali strpljenje, živce i sposobnost prilagođavanja uslovima koji bi u ozbiljnijim sistemima bili nezamislivi.
Na kraju, ostaje samo jedno pitanje: da li je problem u snijegu ili u tome što nas i dalje svake godine uspije iznenaditi?
Jer ako nekoliko centimetara snijega može zaustaviti život, možda problem nije u vremenskoj prognozi – nego u prognozi sistema.
Постави коментар