S obzirom na prihod koji igre na sreću donose lokalnoj zajednici, logično bi bilo imati javni registar po opštinama, kako bi građani mogli pratiti stanje i eventualno kontrolisati neformalno poslovanje. Za sada, Zvornik i dalje ostaje grad u kojem građani mogu samo nagađati koliko kladionica i kockarnica okružuje njihove ulice – i koliko od toga ide u njihov budžet.
U Bosni i Hercegovini postoji preko 3.200 registrovanih uplatnih mjesta, a u Republici Srpskoj sve reguliše Republička uprava za igre na sreću (RUIS). Problem je što liste koje izdaje RUIS postoje samo na nivou entiteta, dok lokalne zajednice poput Zvornika nemaju javni registar svojih kladionica i kockarnica.
Građani tako nemaju uvid u to koliko novca od paušala zaista ide u budžet Zvornika, niti koliko objekata legalno posluje u njihovoj opštini. Terminali u kafićima, neobeležene kladionice i drugi načini klađenja dodatno komplikuju situaciju – Zvornik i dalje živi u neformalnoj “kockarskoj magli”.
Za sada, Zvornik i dalje ostaje grad u kojem građani mogu samo nagađati koliko kladionica i kockarnica okružuje njihove ulice dok svakodnevno možemo vidjeti kako se pojavljuju novi objekti tog karaktera.
Prema Zakonu o zaštiti maloljetnika od štetnog uticaja igara na sreću i kockanja u Republici Srpskoj, osobe mlađe od 18 godina ne smiju biti izložene igrama na sreću, niti im se smije omogućiti ulaz u objekte u kojima se kocka.
U teoriji, dozvola za kockarnicu izdaje RUIS i reguliše pravila poslovanja, uključujući udaljenost od škola, obdaništa i mjesta koja redovno posjećuju maloljetnici. Ali praksa u Zvorniku pokazuje jasan sukob između zakona i lokacije, gdje poseban primat imaju lokacije u blizini autobuskih stanica a koje se nalazi i u Karakaju i Zvorniku kao mjesta prometa i svakodnevno rute prolaza desetine maloljetnika na putu do škole i nazad.
Постави коментар